U periodu između 8. i 13. juna 1965. predsednik Tito je boravio u zvaničnoj poseti DR Nemačkoj, gde je stigao nakon posete Čehoslovačkoj. U pratnji su pored Jovanke Broz bili Marko Nikezić, Krste Crvenkovski, Bogdan Crnobrnja, Petar Babić i drugi.
Poseta Tita DR Nemačkoj naglasila je ulogu Jugoslavije kao nezavisnog aktera između istoka i zapada, te je kratkoročno izazvala tenzije sa SR Nemačkom, bez ozbiljnijeg uticaja na ekonomsku saradnju. Takođe, poseta je diplomatski ojačala Istočnu Nemačku, što, međutim, nije bilo dovoljno da se obezbedi njeno široko međunarodno priznanje. Poseta je bila diplomatski balansirani čin, kroz koji je Tito osigurao svoju spoljnu političku nezavisnost i strateške interese u Evropi, kao i u Pokretu nesvrstanih.
Drugi dan posete započeo je zvaničnim razgovorima koji su vođeni u zgradi Državnog saveta. Sa jugoslovenske strane bili su prisutni Krste Crvenkovski, Marko Nikezić, Bogdan Crnobrnja, diplomatski poslanik u Berlinu Bojan Polak i načelnik odeljenja u Državnom sekretarijatu inostranih poslova Milorad Pešić. U istočnonemačkoj delegaciji bili su predsednik Veća ministara Vili Štof, član politbiroa Centralnog komiteta Jedinstvene socijalističke partije Nemačke Erik Honeker (Erich Honecker), državni sekretar Oto Vincer, zamenik ministra inostranih poslova Johanes Kenig (Johannes König), kao i diplomatska poslanica u Beogradu Eleonora Štajmer (Steimer). Tokom sastanka, Ulbriht je govorio pre svega o pozitivnom razvoju ekonomskih i bilateralnih odnosa, kao i o naučnoj i kulturnoj razmeni. Pored toga, razgovarali su i o međunarodnim odnosima i radničkim pokretima.